HRVATSKA POŠTANSKA BANKA

PAŽNJA!



UGROŽENA SOLVENTNOST HRVATSKE POŠTANSKE BANKE!

PROVIJERITE POVIJEST HRVATSKE POŠTANSKE BANKE. ZNATAN DIO

NJEZINOG KAPITALA PRIPADAO JE ŽRTVAMA PAVELIĆEVOG REŽIMA.

NASLEDNICI TIH ŽRTAVA TRAŽE POVRAĆAJ IMOVINE. KAKO SE HRVATSKA

PRIPREMA ZA PRISTUP U EUROPSKU UNIJU, MORAT ĆE OBEŠTETITI

NASLEDNIKE I TIME ĆE BITI UGROŽENA SOLVENTNOST HRVATSKE POŠTANSKE BANKE.

  • Otkriće revizije: HPB može izgubiti milijardu kuna!

    Ante Pavelić, u svojstvu poglavnika takozvane Nezavisne Države Hrvatske je zgradu Srpske Banke u Jurisićevoj ulici u Zagrebu oteo od njenih vlasnika i predao ju je u vlasništvo Nezavisne Države Hrvatske. Ukoliko se do danas zaboravilo, taj isti Ante Pavelić je dao Hrvatsko more Musoliniju i objavio je rat Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama. Pavelić je pre toga bio osudjen na smrt radi ubistva francuskog ministra Bartua. Isti Pavelić je odgovoran za nebrojana ubistva hrvatskih gradjana i za pljačku njihove imovine.

    Poslovanje Srpske Banke je dato u ruke Poštanskoj štedionici takozvane Nezavisne Države Hrvatske, koju je nasledila današnja Hrvatska Poštanska Banka. Pravni vlasnici su bili što zaklani (Miloš Teslić), sto pobijeni (Branko Kalember, Svetozar Milinov, obitelj Markovica iz Pakraca, dva brata sa dva mala dečaka, celokupno činovnistvo Srpske Banke u Dubrovniku). Ostali su bili ili proterani (Stevan Kalember), ili ućutkani (Lazar Ladjević, zet Nikole Tesle). Bez preterivanja može se reći da na zidovima zgrade Srpske Banke u kojoj je bespravno useljenja Hrvatska poštanska banka teče krv Miloša Teslića kojeg su u ime hrvatske državnosti zaklali Pavelićevi ljudi u Sisku. Slika zaklanog Miloša Teslića sa prosutim crevima i sa Pavelićevim ljudima koji se radosno smeju je bila objavljivana, ali uvek iz nekih razloga sklanjana. Miloš Teslić je bio vlasnik tvornice alkohola u Sisku i član Nadzornog odobora Srpske Banke. Ta tvornica je bila oteta od obitelji Teslićevih i danas, koji put radi sa gubitkom ili ne radi bez gubitka. Provlači se po tržistu pod nazivom "Segestika". Udovica Miloša Telića je bila pohrvaćena Nemica i katolkinja. Niko od pobožnih prelata katoličke crkve joj nije nikada izrazio sućut ili pomogao u nevolji.

    Posto je Ante Pavelić "zakonskim aktom" ukrao zgradu Srpske Banke on je zatim odredio Ivicu Dragičevića i Mila Starčevića za upravitelje poslovanja Srpske Banke koja je postala vlasništvo Poštanske štedionice takozvane Nezavisne Države Hrvatske. Srpske Banka je morala da promeni naziv u "Trgovinsko industrijalna banka", jer je ime "Srpska" bilo "nepočudno". Tokom rata što od imovine Srpske Banke, što od štediša Poštanske štedionice (hrvatske sirotinje) razdeljeno je 350 miliona kuna Pavelićevim prijateljima. Medju tim prijateljima je bio i Niko Bertolino, zvaničan ustaša, koji je bio otac Dragoslava Bertolina kasnijeg dekana Prirodno-matematičkog fakulteta u Beogradu. Komunističko-fašistička sprega je bila poznata iz ranih dana Kraljevine Jugoslavije.

    Jos iz davnih dana Kominterne, fašisti i komunisti su saradjivali kao najbolji prijatelji. Pokušaj ustanka 1921 godine u Lici (jugozapadna pokrajina Jugoslavije) je činjen u punoj saradnji fašista i komunista. Ne jednom su fašitičke i komunsitičke grupice vršile zamenu članstva, kao na primer nekog Anta Moškova koji je napustio Kraljevinu Jugoslaviju kao komunista, ali je pridodan hrvatskim fašistima koji su imali svoj logor na otoku Lipara.  Kominterna je zagovorala rušenje Čehoslovačke i Jugoslavije kao "kopiladi Versaljskog ugovora". Vrhunac te saradnje je bio ugovor izmedju Staljina i Hitlera o podeli Poljske.

    To prijateljstvo platio je najviše onaj treći koji sa tim kriminalom nije hteo da ima posla. Radni čovek Hrvatske.

    Nakom brozovske okupacije Zagreba preživeli članovi upraviteljstva Srpske Banke su zatražili da se odobri nastavak rada Srpske Banke. Taj zahtev je podneo Ivan Berić (po majci Stratimirović) iz Novog Sada kojeg je sin (poručnik bojnog broda Aleksandar Berić) pogunuo u ratu sa hitlerovcima na monitoru "Dravi". Odgovor na taj zahtev je bilo utamničenje Srba, koji su bili "krivi radi saradnje sa okupatorom". Stevan Kalember koji je živeo za vreme rata u Beogradu i koji je imao 82 godine je bio osudjen na dve godine tamnice. Ivan Berić je bio osudjen na 6 godina tamnice. Tom prilikom su bili osudjeni na smrt i Pavelićevi upravitelji Srpske Banke, ali oni su svi bili u begstvu. U zatvorima su opet ostali samo Srbi. Presudu o otimačini Srpske Banke i utamničenju Srba je doneo neki Žarko Vimpulšek, isti onaj koji je kasnije presudio Alojziju Stepincu 16 godina. Bio je godinama brozovski glavoseča, koji nije izostajao za Luburićem.

    Tada se u zgradu Srpske Banke useljava drug Antun Vrdoljak i drugarica Ksenija Urličić. Šta oni rade sa preostalim pokućstvom Srpske Banke to samo oni znaju. Kada se u Hrvatsku vraća fasistička vlast i kada brat drugarice Ksenije, drug Žarko Domjan, postaje dopredsednik Sabora, zgrada se prodaje iz državnih ruku u državne ruke za 20 milijuna DM. Zgradu ponovo dobija Poštanska štedionica takozvane Nezavisne Države Hrvatske koja se radi inozemstva naziva Hrvatska poštanska banka. Ivicu Dragičevića zamenjuje Josip Protega, a Mila Starčevića Ivan Sladonja.

    Dragicević i Starčević su osudjeni na smrt u begstvu i umrli su u Argentini. Protega i Sladonja jos nisu osudjeni i žive (od rada pobijenih Srba) u Zagrebu:

    PROTEGA Josip, Šestinski vrh 39, (01) 4619-204,
    SLADONJA Ivan, Kosirnikova 18, (01) 3768-959 i Pantovčak 196, (01)4578-092.

    Medju njima je još i ZORAN BUBAŠ, sveučilišni profesor (!) , Kordunska 15, Zagreb, (01) 3772-649.

    Ono što je sada rečeno je ukratko ovo: "Ko radi sa Hrvatskom poštanskom bankom prihvata na sebe zločin."

    Broz je imovinu Srpske Banke oteo za sebe lično. Ziveo je raskalašnim životom. Kada su se posle njegove smrti potukli izmedju sebe njegovi naslednici imovina Srpske Banke je pala u ruke onima kojima je pala u ruke Hrvatska. Osnivač nove sada takozvane neovisne republike Hrvatske vojskovodja i član Komunističke Partije drug Franjo Tudjman je vratio, ili ponovo dao, imovinu Srpske Banke Hrvatskoj poštanskoj banci koja je bila naslednica Poštanske štedionice takozvane Nezavisne Države Hrvatske.

    Zatvorio se krug - od fašizma preko komunizma natrag u fašizam.

    Današnja Hrvatska poštanska banka počiva na krvi žrtava fašizma i komunizma. To je još jedina banka koja je u celosti vlasništvo hrvatske države, koja još nije prodana strancima. Zapravo drugovi Protega i Sladonja bi je prodali (prodali bi oni i svoju rodjenu mater) samo niko neče da zagrize nešto sto počiva na žločinu. Pošteni ljudi neće da imaju posla sa njima.

    Korišćenje imovine Srpske Banke je prelazilo iz ruke u ruku dok na kraju nisu današnji tajkuni dosli u posed te imovine. Zgrada Srpske Banke je bila predana Hrvatskoj poštanskoj banci, naslednici Poštanske štedionice takozvane nezavisne Države Hrvatske. Taj novac nije došao od poštenih štediša, kojih nije tada ni bilo, nego su tajkuni u ime Hrvatske države prodali sami sebi imovinu Srpske Banke. U toj preprodaji su učestvovali Antun Vrdoljak i Ksenija Urličić. Vrdoljak je koristio tu zgradu za komustičku promidzbu, a Urličićka je sestra Željka Domjana doprijedsednika Hrvatskog Sabora.

    U Zgradu Srpske Banke su sada ušli Josip Protega i Ivan Sladonja. Dok su Vimpulšek i Vrdoljak bili dio komunističkog aparata, Protega i Sladonja su deca tog aparata.

    Zanimljivo je primjetiti da se današnji tajkuni hvale da je Hrvatska poštanska banka jedina koje je kapital sav u rukama hrvatskog naroda. Sve ostale banke su pokupovali stranci. Zapravo imovina Srpske Banke nije vlašnistvo hrvatskog štediše, koji je pošten čovjek te neće uzimati tudje. Sa druge strane stranci neće da dotaknu ovu banku, jer znaju da je u pitanju dubiozno vlasništvo, zasnovano na ubistvima i otimačini.

    Jedino što se danas smatra još hrvatskim je ono što je oteto od gradjanskog srpskog društva hrvatske

 

Album

Foto Galerija

 


PRILOZI

I.

Na prijedlog ministra narodnog gospodarstva propisujem

ZAKONSKU ODREDBU
o promjeni naziva privrednih poduzeca

& 1.
Sva privredna poduzeca duzna su u roku od osam dana izvrsiti izmjenu naziva svojih poduzeca u duhu postojeceg stanja i ovu izmjenu upisati u trgovacki registar.

& 2.
Izuzetno od odredaba & 176. i & 179. trgovackog zakona, mogu izmjenu pravila u vezi s promjenom naziva poduzeca kod dionickih drustava provesti ravnateljstva doticnih dionickih drustava bez saziva glavne skupstine, a uz prethodno odobrenje ministarstva narodnog gospodarstva.
Na isti nacin mogu se uz predhodno odobrenje ministarstva narodnog gospodarstva izvrsiti i promjene sjedista poduzeca.

& 3.
U poduzecmina, kojima je postvaljen povjerenik po ministarstvu narodnog gospodarstva, ovaj ce postupiti u smislu && 1, i 2. ove zakonske odredbe.

& 4.
Promjena naziva poduzeca odnosi se i na podruznice poduzeca.

& 5.
Svaku promjenu naziva u smilu ove zakonske odredbe duzna su poduzeca prijaviti nadleznim obrtnim oblastima, koje ce nastalu promjenu ubiljeziti na naledju dosadasnjeg ovlascenja ili obrtnice bez naplate biljega.

& 6.
Ovlascuje se ministarstvo narodnog gospodarstva, da po potrebi samo izvrsi promjenu naziva pojedinih privrednih poduzeca.

& 7.
Ova zakonska odredba stupa na snagu danom objave u narodnim novinama.

U Zagrebu 16. svibnja 1941.

Poglavnik:
Dr. Ante Pavelic

Broj: XCI-182-Z. p.1041.

Ministar
narodng gospodrastva
Dr. Lovro Susic, v.r.

   

II.

NEZAVISNA DRZAVA HRVATSKA
DRZAVNO RAVNATELJSTVO ZA PONOVU
ZAGREB


  Zagreb, dne 3.listopada 1941
Broj: 9145/1941
Odio: Orivedni /Dg.-
Predmet: Vlasnistvo kuce Jurisiceva ul. br. 4.


TRGOVACKA INDUSTRIJALNA BANKA D.D.,

Z A G R E B.
Jurisiceva ul.br.4.

U odgovoru na Vas dopis od 25.VIII. t.g. izvjestava vas ovo Ravnateljstvo, da prema zakonskoj odredbi Br. CCXXVI-993 Z.p.1941. od 6.kolovoza 1941. god. nalazece se nekretnine u Jurisicevoj ul. kbr. 4. postale su imovinom Nezavisne Drzave Hrvatske, kao i nalazece nepokretnine, sto izvolite uzeti do znanja i ravnanja radi.

Z A  D O M  S P R E M I  !


DRZAVNI RAVNATELJ,

Necitko v.r..

PECAT
NEZAVISNA DRZAVA HRVATSKA
DRZAVNO RAVNATELJSTVO ZA PONOVU
U ZAGREBU


III.

ZAKONSKA ODREDBA
o upucivanju nepocudnih i pogibeljnih osoba na
prisilni boravak u sabirne i radne logore


& 1.
Nepocudne osobe koje su pogibeljne za javni red i sigurnost, ili koje bi mogle ugroziti mir i spokojnost hrvatskog naroda, ili tekovine oslobodilacke borbe hrvatskog ustaskog pokreta, mogu se uputiti na prisilan boravak u sabirne radne logore. Ove logore ovlastena je osnivati u pojedinim mjestima Nezavisne Drzave Hrvatske Ustaska nadzorna sluzba.


& 2.
Trajanje boravka u sabirnim i radnim logorima ne moze biti krace od tri mjeseca ni duze od tri godine.
Ustaski nadzorni zapovjednik moze u svako vrieme po slobodnoj razsudi pojedinoj osobi smanjiti trajanje boravka i ublaziti stepen opreza i pazke.


& 3.
Odluka o upucivanju osobe na prislini boravak u sabirne i radne logore, o vremenu trajanja boravka i stepenu opreza i pazke, a prema propisima ove zakonske odredbe, donosi ustasko redarstvo kao grana ustaske nadzorne sluzbe.
Sve upravne i samoupravne oblasti kao i ustanove ustaskog pokreta duzne su ustaskom redarstvu preko zupskog redarstva svoga podrucja prijaviti osobe navedene u & 1. ove zakonske odredbe.
Proti odluci ustaskog redarstva o upucivanju na prislini boravak u sabirne i radne logore nema prvanog lijeka ni tuzbe na upravni sud.


& 4.
Donosenju odluke o upucivanju osoba na prisilni boravak u sabirne i radne logore ima prethoditi postupak, predvidjen za upravno kazneno postupanje. Postupak provodi ustako redarstvo nepserdno ili posredno preko upravnih oblasti prve molbe.


& 5.
Vrijeme provedeno u pritvoru upravnih oblasti redarstva do donosenja odluke o upucivanju osobe na prisilan boravak u sabirne i radne logore u racunava se u vrieme trajanja prisilnog boravka u logorima.

& 6.
Ustaski nadzorni zapovijednik izdat ce propisnik o ustrojstvu, poslovanju i stepenu opreza i pazke u sabirnim i radnim logorima, te o uzdrzavanju osobe upucenih u ove logore.


& 7.
Ova zakonska odredba dobiva pravnu moc danom proglasenja u Narodnim novinama, a provedba se povjerava ustaskom nadzornom zapovjedniku.

U Zagrebu 25. studenoga 1941.

Poglavnik Nezavisne Drzave Hrvatske:
Dr. Ante Pavelic v.r.

Broj: CDXXIX-2101-Z-1941.

Ministar pravosudja i bogostovlja:
Dr. Mirko Puk, v.r.

Proglaseno u broju 188 Narodnih novina od 26. studenoga 1941. pod (1075).


IV.


M I N I S T A R S T V O   F I N A N S I J A

F E D E R A L N E   D R Z A V E   H R V A T S K E

Z A G R E B.


P r e d s t a v k a

Trgovacko industrijalne banke d.d.
Odnosno Srpske banke d.d. u Zagrebu
Jurisiceva ul. br. 4


Jednostruko
radi uspostave stanja od prije 10.IV.1941.


Srpska banka d.d. u Zagrebu osnovana je godine 1895 sa ciljem da prikuplja kapitale Srba privrednika i time pridigne i unapredi  u ono vreme dosta zanemareni srpski zivalj na privrednom polju.

Taj kapital uplacen je sirom cele zemlje, gdje su Srbi bili  nastanjeni, mahom od ljudi, koji su poticali od srednjeg staleza.

Srpska banka je taj svoj zadatak uspesno vrsila sve do godine 1941 i bila opste priznata u Jugoslaviji i van granica Jugoslavije kao jedna od najsolidnijih i dobro fundiranih nasih bankovnih zavoda.

Okupacijom Jugoslavije godine 1941 sa strane nacisticke Njemacke i osnutkom N.D.H. nastao je na teritoriji osnovane N.D.H. tezak progon celog srpskog naroda, koji je na ovom podrucju ziveo, a tako i progon i unistavnaje svih srpskih privrednih ustanova.

U nizu tih progona medju prvima je bio na udaru nas zavod kao istaknuta privredna institucija Srba u ovim krajevima. Ustaska vlast osnovane N.D.H. imenovale su i postavile odmah u mjesecu aprilu 1941 u nasem zavodu povjerenika u osobi g. Ivice Dragicevica, a kratko vreme nakon toga nas je zavod odlukom ustaskog redarstva i zupe Prigorje zatvoren i zapecacen, a rad zavoda obustavljen.

Jos prije zatvaranja i zapecacenja zavoda izasla je 16.V.1941 zakonska odredba o promjenama naziva privrednih poduzeca po kojoj je i nas zavod bio prisiljen promjeniti svoje ime, te je od Srpske banke d.d. silom navedene zakonske odredbe nazvan Trgovacko-industrijalna banka d.d.


Nakon zatvaranja i zapecacenja zavoda zatrazila je tadanja ustaska vlast, da se izmjeni uprava zavoda, a ujedno je trazen i nacin da se ustaske vlasti domognu imovine zavoda. Nasa uprava nije htjela i nije mogla dobrovoljno na to pristati, a tim manje, sto je jedan dio uprave bio istjeran iz zemlje, a isto tako bili su prognani i ostsutni mnogi akcionari.

Kada je banka 7 jula 1941 po ustaskom redarstvu zapecacena, oduzeti su kljucevi banke, trezora i ostalih blagajna i predani povjereniku Ivici Dragicevicu, dok su kljucevi od ulaza u banku predani redarstvenim organima, koji su vrsili zatvaranje i pecacenje i to poimenice redarstvenim agentima Petru Segota i Vladi Topolac.

Istodobno zavorena je i nasa filijala u Dubrovniku, uhapsen je cijeli personel banke zajedno sa upravnikom, dotjerani su u Zagreb, te je pet namestenika streljeno od devet, koji su bili ovamo dotjerani. Istu sudbinu dozivele bi i ostale filijale, kada bi bile na dohvatu ustaskih vlasti i na teritoriji bivse N.D.H.

Jednovremeno usledio je progon, hapsenja i interniranje osoblja centrale u Zagrebu, te su dvojica cinovnika streljana, a nekoji su protjerani u Beograd.

Ista sudbina zadesila je neke clanove nase uprave.

Primjerice navadjamo slucaj g. Save Miljanovica iz Dubrovnika cije je prisustvo na skupstini zavoda bilo bezuvjetno potrebno radi potpisa bilance kao clana nadzornog odbora.

Navedeni Sava Miljanovic pozvan je od povjerenika brzojavno da odmah dodje u Zagreb u gornju svrhu, sto je isti ucinio, a kada je svoju duznost izvrsio bio je na povratku u Bosni ubijen.

U to vreme ovih progona, istjerivanja i pokolja Srba, kada je nas zavod bio zapecacen i uprava banke razjurena stavljen je na preostale clanove uprave i mali broj preostalih dionicara Srba  ultimativni zahtjev da banka imade povisiti dionicku glavnicu od  Din. 40.500.000.- na kuna 60.000.000.- da ce ovo povisenje dionicke  glavnice preuzeti kao dionicar i uplatiti tadanja Stedionica N.D.H., da se uprava zavoda imade popuniti ljudima koje bude odredila nadlezna ustaska vlast.

Ovi zahtijevi stavljeni su po tadasnjem ustaskom ministru dr. Kosaku preko povjerenika Ivice Dragicevica. 

Pod ovim pritiskom i strahovitim nasiljem preostali clanovi upravnog odbora i dionicari Srbi bili su prisiljeni da sazovu glavnu skupstinu i da pred istu stave ove zahtjeve glede povisenja dionica glavnice i popunjavanja uprave, a sve to samo za to da se spasi imovina banke, kako i goli zivoti preostalih funkcionera i namjestenika Srba i njihovih obitelji.


Dana 31 jula 1941 odrzana je XLV. redovna glavna skupstina akcionara, kojoj je morao pristustvovati svaki pojedini preostali akcionar Srbin pod pretnjom posljedica zakona o sabotazi, te je provedeno povisenje dionicke glavnice i izbor po ustaskoj vlasti imenovanih osoba u upravni odbor.

Nadodajemo, da je ovoj skupstini prisustvovalo samo 20 akcionara, dok je 15 prisustvovalo po punomocenicima, dakle svega prisustvovalo 35 akcionara.

Od 20 licno prisutnih akcionara bila su petorica clanovi uprave, petorica cinovnici banke, a trojica su bili clanovi porodica uprave i cinovnika, tako da je u istinu prisustvovalo samo 7 dionicara koji nisu funkcionari ili cinovnici banke odnosno clanovi njihovih porodica.

Skupstina je odrzana u dvorani Srpske banke, dok su pred dvoranom stajala dva naoruzana ustasa-emigranti, koji su tako dugo cuvali strazu, dok svi zahtjevi ustaskih vlasti nisu bili sprovedeni, povisena dionicka glavnica i imenovan novi upravni odbor.

Od ukupnog broja 540.000 akcija zavoda, bilo je zastupano na skupstini, sto licno sto putem punomoci svega 57.587, dakle nesto preko 10% akcija, a od toga broja je 27.547 bilo vlasnistvo mirovinskog fonda cinovnika i posluzitelja banke.

Istodobno imenovan je glavnim ravnateljem dotadanji povjerenik Ivica Dragicevic, a nadoknadno su akceptirana jos dva visa cinovnika prokuriste zavoda, te je time bila po okupacionoj vlasti osigurana potpuna kontrola nad cjelokupnim radom zavoda, preostale stare uprave i preostalih starih cinovnika.

Pod tim okolnostima vodjen je nas zavod i nadalje sve do oslobodjenja, pa je naravno da je takova po ustaskim vlastima  dekretirana uprava bila u mogucnosti, da neograniceno provede sve sto smatra potrebnim i za sebe povoljnim, pa je tako godine 1943 usljedilo povisenje dionicke glavnice od Kn. 81.000.000 koje je dionice ponovo preuzela bivsa stedinonica N.D.H.

Na taj nacin je bivsa N.D.H. putem svoje stedionice N.D.H. dosla prakticno do stvarne vecine prema starim deonicarima, jer se novo upisane dionice nalaze u jednoj ruci, dok su stare dionice bile u mnogobrojnim rukama razasute po celoj Jugoslaviji.

Prema navedenom cinjenicnom stanju obrazlozili smo da se u nasem slucaju radi o prisilnim aktima okupatora i ustaskih vlasti, za koje bezuvjetno vazi zakon AVNOJ-a od 3.II.1945 o ukidanju i nevaznosti svih pravnih propisa donetih od strane okupatora i njihovih pomagaca, te nadalje zakon AVNOJ-a od 24.V.1945 o postupanju sa imovinom, koju su sopstvenici morali napustiti u toku okupacije i imoviniom koja im je oduzeta od strane okupatora i njihovih pomagaca, te se svi ovi pravni cini po gornjim zakonskim propisima imadu smatrati pravno nevazecima i ukinutima.


Iz gore navedenih razloga molimo

M i n i s t a r s t v o  f i n a n s i j a
F e d e r a l n e  D r z a v e  H r v a t s k e

da izvoli uvaziti nas predlog i zahtjev o uspostavi stanja u trgovackom registru od prije 10.IV.1941, te izdati nam odluku da mozemo putem Okruznog narodnog suda u trgovackom registru dati provesti

1. promjenu imena u Srpska Banka d.d. i saveznu promenu pravila glede imena banke;

2. proglasiti pravno nevazecim i provesti upis brisanja povisenja nase dionicke glavnice od Din. 40.500.000.- na Kn. 60.000.000.- i nadalje na Kn. 81.000.000.- time da izvrsenu uplatu za dionice smatramo potrazivanjem u gotovom, stavivisi u istu na poseban racun, bez priznanja ucestvovanja na dobitku i saveznu promjenu pravila izvrsenu radi obih povisenja dionicke glavnice;

3. upis brisanja svih clanova  upravnog i nadzornog odbora izabranih u godinama 1941 do 1945;

4. upis imenovanog upravnog delegata banke do odrzavanja izvanredne glavne skupstine, na kojoj ce se izabrati novi upravni i nadzorni odbor.

U Zagrebu, dana 1 kolovoza 1945.

SMRT FAZIZU - SLOBODA NARODU!

Trgovacko inristrijalna banka
d.d.

Odnosno

Srpska banka d.d.

NAPOMENE:

Ovo su verovatno potpisali preostali clanovi Upravnog odbora Srpske Banke, a to bi bili:
Beric, Ivan
Ladjevic, Lazar
Kalember, Stevan
Tubic, Stevan

U to vreme njima su bila dosptupna obavestenja o samo manjem broju zlocina izvrsenim nad deonicarima Srpske Banke. Izgleda da im nije bio poznat slucaj Milosa Teslica.

Cinovnici ispostave Srpske Banke u Dubrovniku koji su bili ubijeni u Zagrebu:
Bravacic, Jovo (1888)
Romovic, Spaso
Trazivuk, Dusan
Vuksic, Draginja (1912)?
Lipovac (?)
Ubijeni su 4.VIII.1941 u Maksimiru kao taoci zato sto je neka bomba bacena na neku NDH skolu. Ubijeno je izmedju 300 i 500 taoca.
Stijepo Murat i Bozo Steger su bili dovedeni u Zagreb, ali su bili pusteni kao katolici.
Zena Jova Bravacica, Milica Bravacic je razgovarala sa Vladom CRLJENJAKOM koji joj je sapnuo na uvo: "SRBA VISE NECE BITI."

Vrednost 40,500,500 kuna je (1000 kuna = 7 din DFJ) sto je 283,500 dinara DFJ ili $ 5,670.-  Vrednost 40,500,500 dinara Kraljevine Jugoslavije je $ 810,000.-, vrednosti dolara iz 1941 godine.

Kao odgovor na ovu predstavku komunisticka vlast je uhitila nekoliko staraca koji su bili jedini preziveli clanovi upraviteljstva Srpske Banke.


V. 

NARODNA PRESUDA VIMPULSEK DR. ZARKA OPISMENJENA
(Izvornik je nepismena salata)

Kz. 601/45
U  I M E  N A R O D A

Okruzni narodni sud za grad Zagreb u Zagrebu, sastavljen od presjednika vijeca
Dr. Zarka Vimpulseka,
clanova vijeca
Lipar Ivice
i
Pintac Lovre,
zapisnicara
Capek Marije
u krivicnom predmetu protiv
Ladjevic Lazara i drugova
zbog krivicnog djela iz clana 10 i clana 3 Zakona o krivicnim djelima protiv naroda i drzave u prisutvu zastupnika Javnog tuzioca za grad Zagreb,
Cerin Karla,
te u prisustvu optuzenih
Ladjevic Lazara,
Tubic Stevana,
Sicen (ili Sicel?) Branimira,
Pavelic Ivana,
Kraljevic Stjepana,
Brcic inz. Mije,
Fumic Tomislava,
Beric Ivana,
Ciganovic Milana,
Kalember ing. Dusana
{Nedostaju imena Kalember Stevana, Urojic Milivoja, Hojka Milana, Drnic Marijana.}
i njihovi branitelja
Dr. Cimmermana Osina,
Dr. Cimmerman Branka,
i
Dr. Cipcic Branka
i
Dr. Jakovljevic Ilije,
a u odsudnosti optuzenih
Starcevic dr. Mile,
Dragicevic Ivice,
Karlovac ing. Josipa,
Kovacic ing. Matije,
Borscak Slavka,
Horvat ing. Stjepana,
i Mandl Ivana,
koje brani ureda radi
Dr. Pajnic Milan advokat iz Zagreba,
donio je na glavnoj raspravi od 3 studenog 1945 god. ovu

P R E S U D U

I. Optuzeni Ladjevic Lazar sin Djure i Matilde rodjene Zivkovic pravoslavne vjere, rodjen 20.II.1863 u Modrusu kod Ogulina, boravi u Zagrebu, Preradoviceva ulica 35, drzavljanin FNRJ, Srbin, trgovac, ozenjen, pismen, vojsku nije sluzio. Imade imetka (kucu u Zagrebu), do sada neporocan.

II. Optuzeni Tubic Stevan, sin Save i Kristine rodjene Draginj, pravoslavne vjere, rodjen 20.VI.1873 u Sidu, boravi u Zagrebu, Smiciklasova ulica 13, drzavljanin FNRJ, Srbin, bankovni ravnatelj, ozenjen, otac dvoje djece, pismen, vojsku nije sluzio, imade imetka (17 jutara u Sidu i nesto akcija), do sada neporocan.

III. Optuzeni Kalember Stevan, sin Sime i Stoje rodj. Stanic, pravoslavne vjere rodjen 10.II.1862 u Korenici Titovoj, prebiva u Zagrebu, Bogoviceva ulica 7 drzavljanin FNRJ, Srbin, trgovac, udovac, otac troje djece, pismen, vojsku nije sluzio, imade imetka (jednu kucu u Beogradu), do sada neporocan.

IV. Optuzeni Urojic dr. Milivoj, sin Mihovila i Stanke rodjene Cop, rimokatolicke vjere, rodjen 8.IV.1910  u Varazdinu, prebiva u Zagrebu, Radisina ulica 5, drzavlajnin FNRJ, Hrvat, advokat, ozenjen, otac dvoje djece, pismen, vojsku nije sluzio, bez imovine, do sada neporocan.

V. Optuzeni - Jedan od sledecih: Kalember Stevan Dusan, Drnic Marijan, Sicel (ili Sicen?) Branimir, ili Brcic Mijo.

VI. Optuzeni Hojka Milan, sin Jelisavete i Jovana Krnjajica, nezakonit, vjere staro-katolicke, rodjen 4.VIII.1886 u Pakracu, prebiva u Zagrebu, Jelacicev trg 3, drzavljnin FNRJ, Hrvat, obrtnik, ozenjen, otac jednog djeteta pismen, vojsku odsluzio, bez imteka, sudjen po sudu nacionalne casti u Zagrebu na tri godine prinudnog rada i konfiskaciju celokupne imovine.

VII. Optuzeni - Jedan od sledecih: Kalember Stevan Dusan, Drnic Marijan, Sicel Branimir, ili Brcic Mijo.

VIII. Optuzeni Pavelic Ivan, sin Ivana i Sofije rodjene Prpic rimokatolicke vjere, rodjen 30.VI.1911 u Otoccu, prebiva u Zagrebu Rokfelerova 34, drzavljanin FNRJ, gostionicar, ozenjen, bez djece, pismen, vojsku nije sluzio, bez imetka do sada neporocan.

IX. Optuzeni Krajevic Stjepan, sin Mate i Katarine rodjene Karcun, rimokatolicke vjere, rodjen 6.I.1896 u Grabu, kotar Ljubuski, prebiva u Zagrebu, Svacicev trg 12, drzavljanin FNRJ, Hrvat, trgovacki knjigovodja, ozenjen, otac troje djece, pismen, vojsku sluzio, do sada neporocan.

X. Optuzeni - Jedan od sledecih: Kalember Stevan Dusan, Drnic Marijan, Sicel Branimir, ili Brcic Mijo.

XI. Optuzeni Starcevic dr.Mile, ustaski ministar iz Zagreba, ostale generalije nepoznate, nalazi se u bjegstvu.

XII. Optuzeni Dragicevic Ivica, ustaski bojnik, bankovni ravnatelj iz Zagreba, ostale generalije nepoznate, nalazi se u begstvu.

XIII. Optuzeni Fumic Tomislav, sin Djure i Danice rod. Serkic rimk. vjere, rodjen 28.I.1906 u Latincu kotar Brinje, stalno prebiva u Zagrebu Dezelica ul. 42 trgovac, ozenjen, bez djece, drzavljanin FNRJ, Hrvat, pismen, vojsku sluzio, bez imovinre, do sada neporocan.

XIV. Optuzeni Karlovac ing. Josip, povjerenik iz Zagreba, ostala generalija nepoznata, nalazi se u begstvu.

XV. Optuzeni Kovacic Matija, ustaski novinar iz Zagreba, sef takozvanog "promicbenog ureda" bivse NDH, ostale generalije nepoznate, nalazi se u begstvu.

XVI. Optuzeni Lorkovic ing. Radoslav. Pre ove rasprave osudjen na smrt i streljan.

XVII. Optuzeni Pucek Fedor. Pre ove rasprave osudjen na smrt i streljan.

XVIII. Optuzeni Borscak Slavko, veletrgovac iz Zagreba, ostala generalija nepoznata, nalazi se u begstvu.

XIX.  Optuzeni Horvat ing. Stjepan. U begstvu.

XX. Optuzeni Mandl Ivan, trgovac iz Zagreba, ostala generalija nepoznata, nalazi se u begstvu.

XXI. Optuzeni Beric Ivan, sin Aleksandra i Danice rodjene Stratimirovic, vjere pravoslavne rodjen 29.9.1879 u Starom Beceju, stalno prebiva u Novom Sadu, Trg oslobodjenja 4/I, trgovac, drzavljanin FNRJ, Srbin, bankovni ravnatelj, ozenjen, otac 2 djece, pismen, vojsku sluzio, imade imetka (jednu bascu od 2,000 cetvornih metara u Starom Beceju), do sada neporocan.

XXII. Optuzeni  - Jedan od sledecih: Kalember Stevan Dusan, Drnic Marijan, Sicel Branimir, ili Brcic Mijo.

XXIII. Optuzeni Ciganovic Milan, sin Vida i Jermine rodjene Vlahovic, rimokatolicke vjere, rodjen 6.VIII.1896 u Senju, prebiva u Zagrebu, Hrvojeva ulica 5, drzavljanin FNRJ, Hrvat, bankovni cinovnik, ozenjen, otac 1 djeteta, pismen, vojsku sluzio, imade imetka (100 dionica Srpske banke i 5 dionica tvornice ulja "Jadranka"), do sada neporocan.

K R I V I   S U  i  T O :

Ladjevic Lazar,
Tubic Stevan,
Kalember Stevan,
Urojic dr. Milivoj,
Hojka Milan,
Pavelic Ivan,
Kraljevic Stjepan,
Starcevic dr. Mile,
Dragicevic Ivica,
Fumic Tomislav,
Karlovac ing. Josip,
Kovacic Matija,
Borscak Slavko,
Horvat ing. Stjepan,
Mandl Ivan
i
Beric Ivan,

da su za vrijeme okupacije od srpnja 1941 godine pa do oslobodjenja u svibnju 1945 godine kao clanovi upravnog odbora Trgovacko Industrijalne banke (Srpske Banke) d.d. Zagreb, a

Ciganovic Milan,

kao zamjenik ravnatelja Trgovacko Industrijalne banke d.d. u Zagrebu,

svojim aktivnim sudjelovanjem u banci privredno saradjivali sa neprijateljem na taj nacin:

1. Sto su raznim ustaskim i njemackim ustanovama, neprijateljskim drzavnim ustanovama, a posebno vojnim, za vojnicke svrhe, te raznim neprijateljskim osobama, za finasiranje tvrtka otetim Srbima i Zidovima, nadalje raznim ustasama i njihovim simpatizerima davali velike kredite u ukupnom iznosu od 315,030,869.- kuna, cime su vrlo znatan iznos pridonijeli jacanju  ekonomske snage neprijatelja i njegovog ratnog napora.

2. Sto su prigodom upisa riznickih navjernica upisali iznos od 12.000.000.- kuna i time pridonijeli jacanju ratnog napora okupatora.

3. Sto su prigodom osnivanja Hrvatske Drzavne Banke upisali 500 komada dionica u ukupnoj svoti od 2,500,000.- kuna, te kasnije povisili dionice na iznos od 4,000,000.- kuna i time doprinijeli znatan iznos ekonomskom jacanju neprijatelja.

4. Da su votirali za nepijateljsku vojsku, casnu radnu sluzbu, razne ustaske listove i ustanove dobrovoljne priloge u ukupnom iznosu od 1,505,333.- kune.

5. Sto su 11.IV.1942 godine u spomen proslave godisnjice  uspostave takozvane NDH osnovali dva fonda u ukupnom iznosu od  500,000.- kuna.

da su daklen za vrijeme rata privredno saradjivali sa neprijateljem i okupatorom, stavljajuci mu svoju strucnu spremu i poduzece na raspolaganje za jacanje njegove ekonomske snage i ratnog potencijala - pa su time pocinili krivicno djelo iz cl. 1 zakona o krivicnim djelima protiv naroda i drzave.
0
Starcevic dr. Mile, Dragicevic Ivica, i Kovacic Matija, sto su jos prije 10.IV.1941 godine pristupili u organizaciju ustaskog pokreta i u njoj aktivno saradjvali, cime su kao pokretaci masovnih ubistava i prisilnog iseljavanja radili na istrebljenju nasih naroda, a posebno optuzeni Dragicevic Ivica sto je po dolasku okupatora stupio u ustasku vojnicu i primio oruzje radi borbe protiv vlastitog naroda, a cime su pocinili krivicno djelo iz clana 3 tacke 3 i 6 Zakona o krivicnim djelima protiv naroda i drzave. 

pa se osudjuju:

I. Optuzeni Ladjevic Lazar na 4 (cetiri) godine lisenja slobode, 3  (tri) godine gubitka politickih i pojedinih gradjanskih prava, te konfiskaciju cjelokupne imovine.

II. Opt. Tubic Stevan na 7 /sedam/ godina lisenja slobode sa prinudnim radonm 5 /pet/ godina gubitka politickih i pojedinih gradjanskih prava, konfiskaciju cjelokupne imovine.

III. Opt. Kalember Stevan na 2 /dvije/ godine lisenja slobode, 1 /jednu/ godinu gubitka politickih i pojedinih gradjanskih prava, konfiskaciju cjelokupne imovine.

IV. Opt. Uroic dr. Milivoj, IX. opt. Kraljevic Stjepan i XXIII opt. Ciganovic Milan, svaki na 3 /tri/ godine lisenja slobode sa prinudnim radom, 2/dvije/ godine gubitka politickih i pojedinih gradjanskih prava, osim roditeljskih prava, te konfiskaciju cjelokupne imovine, osim uredjenja obiteljskog stana.

VI. Opt. Hojka Milan na 6/sest/ godina lisenja slobode sa prinudnim radom 10 /deset/ godina gubitka politickih i pojedinih gradjanskih prava osim roditeljskih prava, te na konfiskaciju cjelokupne imovine.

VIII. Opt. Pavelic Ivan i XXI. Opt. Beric Ivan na 6/sest/ godina lisenja slobode sa prinudnim radom, 5 /pet/ godina gubitka politickih i pojedinih gradjanskih prava, osim roditeljskih prava, te na konfiskaciju cjelokupne imovine.

XI. Opt. Starcevic dr. Mile i XII. Opt. Dragicevic Ivica i XV. opt. Kovacic Matija na kaznu smrti streljanjem, trajan gubitak politickih i gradjanskih prava, te ne konfiskaciju cjelokupne imovine.

XIII. Opt. Fumic Tomislav na 1 /jednu/ godinu lisenja slobode sa prinudnim radom i 1 /jednu/ godinu gubitka politickih i pojedinih gradjanskih prava, te na konfiskaciju cjelokupne imovine.
XIV. Opt. Karlovac ing. Josip, opt. Borscak Slavko, XIX. opt. Horvat ing. Stjepan i XX. opt. Mandl Ivan svaki na 10 /deset/ godina lisenja slobode sa prinudnim radom, 10 /deset/ godina gubitka politickih i gradjanskih prava te konfiskaciju cjelokupne imovine.

Ujedno se izrice konfiskacija cjelokupne imovine Trgovacko Industrijalne banke d.d. u Zagrebu, odnosno Srpske banke d.d. u Zagrebu kao i imovina svih njihovih afiliranih poduzeca.

Naprotiv opt. Kalember Stevan Dusan, Drnic Marijan, Sicel Branimir i Brcic ing. Mijo oslobadjaju se od optuzbe, da su kao clanovi ravnateljstva, odnosno prokurista Trgovacko Industrijalne banke sudjelovali u gore opisanom, protunarodnom radu banke i time  privredno saradjivali sa okupatorom.

R A Z L O Z I:

Optuznicom javnog tuzioca za grad Zagreb k. 4293/45 od 21.11.1945 godine optuzeni su gore imenovani optuzeni pobrojani od I do XXIII za gore opisano krivicno djelo privredne saradnje sa okupatorom iz clana 10 Zakona o krivicnim djelima protiv naroda i drzave.

Na glavnoj raspravi od 27.XI.1945 godine prosirio je zastupnik  Javnog tuzioca za grad Zagreb optuznicu protiv Beric Ivana kao clana ravnateljstva Trgovacko Industrijalne Banke d.d. u Zagrebu  te Kalember ing. Stevana Dusana i Ciganovic Milana kao prokuristu iste banke.

Na raspravi od  28.XI.1945  godine prosirio je zastupnik Javnog tuzioca za grad Zagreb optuznicu protiv optuzenih Starcevic Mile, Dragicevic Ivice i Kovacic Matije zbog krivicnih djela iz clana 3 i tocke 3. i 6. Zakona o krivicnim djelima protiv naroda i drzave.

Na istoj raspravi zastupnik Javnog tuzioca za grad Zagreb odustao je od optuznice protiv XVI. optuzenog Lorkovic ing. Radoslava i XVII. Pucek Fedora, buduci da se ubjedio da su isti vec osudjeni na smrt po vojnom sudu Komande grada Zagreba, te da je pesuda protiv njih izvrsena.

U pogledu objektivnog ucina krivicnog djela na raspravi je utvrdjeno slijedece cinjenicno stanje:

31.VII.1941 stara uprava Srpske banke sastavljena od Srba Dr. Sumanovica (sada pokojnog), Ladjevic Lazara, Kelenber Stevana, Ivkovic dr.Djure i Tubic Stevana (ujedno direktora Srpske Banke) na osnovu sporazuma postignutog sa tadanjim ustaskim povjerenikom  banke, ustaskim bojnikom Dragicevic Ivicom, koji s njima tada pregovara u ime tadanjeg riznicara dr. Kosaka, saziva glavnu skupstinu Srpske Banke i na toj skupstini na kojoj su predstavljeni samo stari srpski dionicari donosi zakljucak da se povisi dionicka glavnica od 40,500,000.- kuna, na 61,000,000.- kuna s time da povisenu glavnicu imade upisati jedino stedionica bivse NDH. Ujedno  se mjenja naziv banke u Trgovacko Industrijalna Banka Zagreb, a u ravnateljstvo ulaze i ustaski clanovi ravnateljstva prestavnici stedionice NDH. Dotadanji povjerenik ustaski bojnik Dragicevic Ivica postaje generalnim direktorom, docim direktor bivse Srpske banke Stevan Tubic posta direktorom nove Trgovacke Idustrijalne Banke.

U god. 1943  dolazi do ponovnog povisenja dionicke glavnice i to principjelno na 102,000,000.- Kn. docim se stvarno izdaje  dionica samo do 81,000,000.-  a cijelu povisenu glavnicu upisuje opet samo stedionica NDH, ciji polozaj u banci postaje jos jaci.

Presednikom nove banke postaje ustasa Dr. Mile Starcevic, a potpresjednikom Lazar Ladjevic, docim kasnije presjednikom posta Ivica Dragicevic.

Ta i tako konstituirana banka odpocinje odmah punom parom  raditi, rad se narocito razgranao nakon 1943 godine kad je banka usled povisenja dionicke glavnice dosla do potrebnih novcanih srestava. Tako banka u toku okupacije daje zajmove raznim  okupatorskim ustanovama, raznim neprijateljskim osobama, ustasama i njihovim simaptizerima u iznosu od Kn. 315,030,869.- osim toga  banka upisuje sa 12,000,000.- riznicnih navjernica i kupuje dionice Hrvatske drzavne banke u ukupnom iznosu od Kn. 4,000,000.- te votira na pro-ustaske svrhe dobrovoljne priloge u ukupnom iznosu od Kn. 1,505,333.-, a prilikom proslave godisnjice NDH votira u dva fonda Kuna 500,000:-

Svi na raspravi pristni optuzeni ne poricu ni jednu od gore ustanovljenih cinjenica.

Medjutim u pogledu svoje daljnje obrane optuzeni se dijele u dvije grupe i to prvu staru Srpsku upravu, a drugu nove pridosle clanove ravnateljstva postavljenog za vreme ustaskog rezima.

Stara uprava porice svaku svoju subjektivnu krivnju u radu banke, tvrdeci da su na taj i takav rad bili kao Srbi prisiljeni po ustaskom teroru, da su se bojali za sebe i svoje Srpsko cinovnistvo  i konacno da su na saradnju sa ustasama pristali samo s razloga da spase Srpski kapital ulozen u banku.

Cini se da je od cijele obrane jedino istinito to, da su clanovi stare uprave pristali na saradnju samo s razloga, da spasu kapital.

Srpska Banka

Skidanje natpisa SRPSKA BANKA (Serbian Bank) in Zagreb, 1941

 

Published in Nacional number 639, 2008-02-12
Autor: Mislav Šimatović

THE RESURRECTION OF SERBIAN BANKING IN ZAGREB

 

The Serbian National Council will found a bank that will draw on the tradition of the powerful pre-World War II Srpska banka (Serbian Bank) in Zagreb, whose former owners are leading a battle from the USA to restore seized property
THE SEAT OF THE SRPSKA BANKA on the corner of Jurisiceva and Petrinjska streets in Zagreb is nowadays the administrative building of the Hrvatska postanska banka (Croatian Postal Bank) "The Srpska banka was founded in Zagreb in 1895 and the painstaking life's work of our grandfathers was invested into it. This labour was robbed first in the name of Croatian statehood by Ante Pavelic, and after him in the name of creating socialism by Josip Broz (Tito). Tudjman and Milosevic gave our remaining property to their associates. The current authorities are trying to sell that property to foreigners for a pittance."
The cited text is part of the introduction to the Srpska banka web site, once a powerful pre-war financial institution in Croatia, on whose tradition, according to Milorad Pupovac, the president of the Serbian National Council, a future bank of the Serbian community in Croatia will draw, the founding of which was announced in Zagreb some ten days ago. Although the Srpska banka was forcefully shut down and its property robbed with the arrival of the Ustasha regime to power in Croatia in 1941, its former owners, more precisely their descendants, have founded an association of Srpska banka owners in the United States, registered a list of stockholders and chosen a management bodies and a board of directors of the bank based in Chicago. At its helm is Mihailo Saskijevic, a retired professor from Chicago, the descendant of one of the founders in the Srpska banka, who says that his mission is to renew the operations of the Srpska banka in Zagreb and that he too is involved in the project that was recently announced by leaders of the Serbian National Council.
That is why Pupovac's banking operation, besides an economic one, could also take on a political aspect and prompt questions related to the short, but very dark, period of Croatian history from 1941 to 1945, when the Ustasha authorities forcefully shut down the Srpska banka, and transferred its valuable real estate to the Postanska stedionica (Postal Savings Bank), now the Hrvatska postanska banka. In a telephone interview, Saskijevic told Nacional that the Srpska banka has property in Croatia estimated at about USD 100 million. The bank had been the owner of the building on the corner of Petrinjska and Jurisiceva streets, near Ban Jelacic square, now housing the seat of the Hrvatska postanska banka, it owned the hotels Lapad and Imperial in Dubrovnik, and the Lapad and Sumartin bathing areas. The Srpska banka was also the owner of attractive buildings on the Split waterfront now housing offices of T-HT (T-Croatian Telecom).
Saskijevic claims that this real estate belongs to the stockholders of the Srpska banka, registered in the USA. He said, however, that they were not interested in the money. "Our property was robbed in the most shameful way. It was seized by Pavelic, and Tudjman's regime used the law on the restoration of only that property seized after 1945 to make sure that it is never restored to us. We are interested only in honour, and that will be defended if the words Srpska banka are written in Cyrillic on the bank's building in Jurisiceva street."
Milorad Pupovac, the initiator of the idea to create a new Serbian bank, was unwilling to reveal the details of the new banking project, nor the people working on it. He would confirm only that the preparations were being led by himself and his associates, that a part of the future stockholders would be from abroad, but that he could say no more than what was published in the press some ten days ago. And it had been said then that Serbian institutions in Croatia had launched the establishment of their own commercial bank that would work on the economic revival of returnee areas. The formal exponents of the project are the Serbian National Council, the Privrednik Savings and Credit Cooperative (Stedno-kreditna zadruga Privrednik) and the Privrednik Serbian Economic Association (Srpsko gospodarsko drustvo Privrednik) in Croatia and it is based on the transformation of the existing savings and credit cooperative into the bank of the Serbian community in Croatia. The new bank of the Serbian community would be a development-oriented bank, and as such the first financial institution of that kind in Croatia since World War II.


INITIATOR - Milorad Pupovac, the president of the Serbian National Council, says that the new bank's mission would be the economic revival of returnee areas During a meeting with the Serbian ambassador in Zagreb Radivoj Cveticanin, Pupovac said that a Serbian development bank would guarantee credit security for launching businesses, labour re-qualification, and secure grants for the education of needed professions. The operation has become an international one as it has been joined by the Government of Vojvodina. Pupovac visited Vojvodina Prime Minister Bojan Pajtic and a press release from that meeting said that the Vojvodina Executive Council would assist the project of transforming the savings and credit cooperative into the Serbian commercial bank by securing 45,000 euro for the acquisition of banking software.
Licences for all banks in Croatia are issued by the Croatian National Bank (CNB), and they say that they have not yet received a request to launch a new Serbian bank. As the legal deadline to transform savings and credit cooperatives runs out on 1 March, Pupovac and company have a little over two weeks to prepare the necessary documentation and collect the HRK 8 million that is the minimum equity capital required by law for the future bank.
Just the fact that a new bank is to be established in Croatia is news in itself, even if one disregards the fact that the future financial institution will have a Serbian denomination. Launching new banks in Croatia is legally possible, but it is known, however, that the CNB with Zeljko Rohatinski at its helm has for several years now not issued a single licence for a new bank, despite great interest. Given the existing CNB policy, which boils down to reducing, and not increasing the number of banks in Croatia, setting up a bank will not be an easy task for the Serbs in Croatia. Besides, this operation by the Serbian National Council could take on a political dimension, because its an open question how objective the CNB can be in evaluating a Serbian bank elaborate at a time when the international community and the EU are criticising Croatia because of the position of the Serbian minority and the return of refugees. That is why neither of the two possible answers coming out of the CNB will pass without comment. If Rohatinski allows the Serbs to set up a bank it would be the first bank go-ahead in the past four years. If the CNB sends the Serbs a rejection there is the danger of the politicization of the issue and boiling it down to the discrimination of Serbs in Croatia. Whatever the case, from the moment the future bank submits a request, the CNB has a deadline of six months within which to issue a licence or reject the future bankers. That means that by the start of September of this year the Srpska banka could get its first depositors.
Not all Serbs in Croatia are, however, delighted with Milorad Pupovac's idea. Simo Rajic, an eminent Zagreb attorney and former Member of Parliament, feels that setting up a bank with a national denomination is not a wise move right now. "The economic issues of Serbs have to be addressed by Croatian society and not by a commercial bank, which is in this case a project to amuse the masses." It is interesting that Simo Rajic, as a member of the Serbian National Minority Council of the City of Zagreb, is not included in Pupovac's banking project. "It is likely that for something of that sort, I am not a politically correct Serb", Rajic commented.

Dubrovnik's Hotel Lapad belonged up to 1941 to the Srpska banka; Mihailo Saskijevic, the head of the association of stockholders of the Srpska banka in Chicago, was born in Dubrovnik and says that the hotel belongs to his family Economists too have varying opinion of the Serbian commercial initiative. Ljubo Jurcic doubts that a bank with a national denomination can survive without strong state support in today's market conditions. "The banking market is globalized, and in Croatia practically also monopolised and small banks can not compete with large ones. As soon as money is given to an institution based on political criteria, then it is no longer a bank. The idea of a Serbian bank is development oriented, so I feel that it would be better to set up a fund that would finance regional development. Because a fund can support development to the detriment of profitability, while a bank has to be profitable or there is no bank", says Jurcic.
Milorad Pupovac said that the future commercial bank would draw on the tradition of the former Srpska banka in Zagreb, but was unwilling to go into detail as to what that meant. An interesting explanation was put forward by Nives Rumenjak, a researcher at the Croatian Institute for History, who has spent years researching the historical and economic aspects of the Serbian minority in Croatia. Among other things, Nives Rumenjak is the author of a research paper entitled "The Beginnings of Economic Modernisation: The Serbian Financial Elite in Croatia at the Turn of the Century", in which she states that the Srpska banka in Zagreb, led by its founder Vladimir Matijevic, played a key role in the economic and national strengthening of the Serbian minority in Croatia at the turn of the 19th and 20th centuries. "There is no doubt as to the effects of the activities of Matijevic's circle, just as there is no doubt of his manipulation of Serbian nationalism for economic and financial ends", writes Nives Rumenjak. In her opinion, the chief purpose of the Srpska banka project was to concentrate the disunited Serbian capital in Croatia and Austria-Hungary exclusively into one central bank under the motto "birds of a feather". "Near the end of the 19th and at the start of the 20th century Serbian commercial banks, including the Srpska banka in Zagreb, often endeavoured by way of strong national propaganda to draw savings deposits and clients from their own national corpus, but also to take over the trade of merchants of other nationalities." Nives Rumenjak concludes that the Srpska banka in Zagreb, whose activities were based on the principle of exclusive Serbian nationalism, served the Serbian population from the then phased-out Military Frontier to adapt to the new times.
It is no surprise then that Pupovac's initiative is inspired by the Srpska banka, because the position of Serbs in Croatia today has numerous common points with the situation a hundred years ago. The Serbian minority resides for the most part in areas devastated by the war, without economic perspective, for which reason a large part of the refugees do not want to return. According to a Human Rights Watch report from 2006, not even a third of the 350,000 Serbs that fled during the war have returned to Croatia. As a result of poor economic conditions, only 65 percent of those who return remain in Croatia.

DUBROVNIK, HOTEL IMPERIAL – Today's luxury hotel Imperial Hilton is owned by the Atlantska plovidba Compnay, but up to 1941 it belonged to the Srpska banka Zagreb, as did the Lapad and Sumartin bathing areas The same report says that Serbs in Croatian make up 4.5 percent of the population, which is about 200,000 people. That figure could be a good base of potential clients for a new Serbian bank. In the non-governmental Serbian Democratic Forum, they underline that refugee Serbs are not coming back because they are unable to get loans and financial incentives to launch enterprises. "The problem is in the guarantees that commercial banks are unwilling to accept, because the market value of the reconstructed houses and properties is small. On the average, returnees seek loans of HRK 100,000 to secure working capital for small family businesses, mostly for a herd of sheep or for the planting of a few hectares of orchard", says Obrad Ivanovic of the Serbian Democratic Forum. According to the research of that association about 10 thousand Serb returnees have indicated their interest in that kind of loan. A simple calculation shows that if a new Serbian bank were able to satisfy all of the returnee loan requests it could, in time, place a billion kuna in loans to Croatian Serbs.
And while Pupovac has announced that the new bank would be oriented to development, there need be no doubt that it would be conceived above all on real economic foundations. Otherwise is could not survive in a competitive banking market. Besides, in order to obtain an operation licence from the CNB, the founders have to prove that the bank will operate successfully and cite the market niche on which they will base their operations. And these are, evidently, small Serbian businesses in the parts of Croatia that are defined as areas of special state care. It may be concluded from the Serbian banking initiative that the Serbian community is not satisfied with the treatment they are getting from the state, and that they have decided to take the reins of reconstruction into their own hands. And so parts of Croatia along the eastern frontier could soon become areas of special Serbian care.
'We want the name of the bank to be in Cyrillic letters'
Mihailo Saskijevic has registered a list of stockholders of the Srpska banka in Chicago. He says that he is not interested in the money, only in the honour. "And that will be defended if the words Srpska banka are written in Cyrillic on the bank's building in Jurisiceva street", says Saskijevic.

Spašavanje HPB-a Novi šefovi traže načine kako sanirati štetu koju je napravio bivši predsjednik uprave

Otkriće revizije: HPB može izgubiti milijardu kuna!

Nije isključeno da se banka sanira i loše plasmane zamijeni vrijednosnicama. HPB i Zaba žele spajanje H1 i Optime.

Autor: Lidija Kiseljak
03.12.2009 19:30
Josipa Protegu svojevremeno je postavio bivši premijer Sanader pa   se pretpostavlja da je novac plasirao po nalogu iz Vlade
Josipa Protegu svojevremeno je postavio bivši premijer Sanader pa se pretpostavlja da je novac plasirao po nalogu iz Vlade (Foto: Mišo Lišanin)
Loši plasmani Hrvatske poštanske banke mogli bi biti i milijardu kuna, kažu nam dobro upućeni izvori. Razlog su rizični plasmani koje je banka odobravala za vrijeme bivše uprave na čelu s Josipom Protegom, kojeg je svojevremeno na to mjesto postavio bivši premijer Sanader.
U Hrvatskoj poštanskoj banci trenutačno pregovaraju sa šest domaćih državnih tvrtki s namjerom da uđu u banku s hibridnim depozitom. Odgovori tvrtki tek se čekaju, a realizacija bi trebala biti gotova do 18. prosinca. O kojim je tvrtkama riječ, ne može se doznati, no jedna od njih sigurno je Croatia osiguranje, za koju se već godinama špekulira da je partner banci, a to i ne čudi s obzirom na to da su obje državne i da danas iza svake banke stoji neko osiguravajuće društvo. Osim Croatije osiguranja, govori se da bi u šestorki mogli biti i neki državni fondovi. U proljeće bi, pak, trebala završiti dokapitalizacija banke, a za sada je najozbiljniji kandidat EBRD. Nakon toga postoji mogućnost da državne tvrtke svoje depozite pretvore u dionice čija bi vrijednost porasla.Čedo Maletić, sadašnji predsjednik uprave banke, koji je imenovan na to mjesto u kolovozu ove godine da izvuče HPB iz situacije u kojoj se našao, ne opovrgava iznos loših kredita od milijardu kuna, no vjeruje da će veći dio biti naplativ. Među tim kreditima su, primjerice, oni odobreni KIO-u Orahovica, SMS-u, Fantazija grupi, PPK Valpovo i Đakovštini.
A od već znanih kredita o čijem se vraćanju pregovara spomenimo one Adriatica.netu, Spačvi, Badelu 1862, te telekomunikacijskom operateru H1. Među kreditima je i onaj namijenjen brodogradnji, koji je osiguran državnim jamstvima i koji će sigurno, iako vjerojatno uz odgodu, biti vraćen. U ostalim slučajevima osiguranja su loša: vrijednost im je nekoliko puta manja od kredita.
Poslovanje se popravlja
Ovih dana čelnici HPB-a i Zagrebačke banke Maletić i Luković razmatraju opciju povezivanja dvaju telekomunikacijskih operatera – H1 i Optime. Zaba je, naime, jako izložena prema Optimi, a povrat novca je upitan. S obzirom na to da H1 ima znatan broj korisnika, a Optima infrastrukturu, spajanje bi bilo korisno rješenje za dvije tvrtke, ali i njihove kreditore.
U vrijeme bivše uprave za velik broj rizičnih kredita nije odvajana rezervacija te su nakon tog otkrića dolaskom nove uprave neprestano otkrivani i novi gubici, koji će do kraja godine iznositi 400 milijuna kuna.
Bez obzira na takve loše rezultate, nova uprava trenutačno daje sve od sebe da banka stane na noge. A prvi rezultati već su vidljivi iz podataka za studeni, kad je, primjerice, banka imala tri puta veći porast štednje u odnosu na ostvareni u ovoj godini. No banka planira i niz novih koraka.
Svježi kapital
HPB dogovara sa šest državnih tvrtki uplatu hibridnog depozita u vrijednosti od oko 150 do 200 milijuna kuna, što bi se trebalo realizirati za dva tjedna. Nakon toga, vjerojatno u proljeće, trebala bi se obaviti i dokapitalizacija banke u vrijednosti od oko 500 ili 600 milijuna kuna. Za sada se spominje EBRD kao potencijalni ulagač, koji bi postao 25-postotni vlasnik banke.
Iako konačni dogovor o tome još nije postignut, na takvo što upućuje navodni nedavni sastanak premijerke Jadranke Kosor sa čelnikom EBRD-a Thomasom Mirowom. Ako se ne realizira ta dokapitalizacija, HPB bi to pokušao realizirati s IFC-om, dijelom Svjetske banke, ili bi se išlo u IPO, ali za to vrijeme na tržištu nije idealno. Plan je da nakon što se obavi dokapitalizacija, tvrtke koje su uložile hibridni depozit, zamijene taj depozit za dionice, jer bi njihova vrijednost prema procjenama nakon poboljšanja poslovanja mogla znatno porasti.
Postoji i zadnja opcija, da se banka sanira, odnosno da se po receptu devedesetih godina loši plasmani prebace u HFP, a u zamjenu banka dobije prvoklasne državne vrijednosne papire. Kapital je banci neophodan, s obzirom na ovogodišnji gubitak od oko 400 milijuna kuna, te postizanje adekvatnosti kapitala od minimalno potrebnih 12 posto.
Maletić koji je na čelu banke od sredine godine rješava gomilu propusta koje je napravio njegov prethodnik Josip Protega. Smijenjen je nakon što je HNB utvrdio da banka iskazuje krive podatke, a i nakon što su došla upozorenja iz financijskih krugova o nepravilnosti u poslovanju banke. No, prava visina gubitaka banke počela se otkrivati tek nakon njegova odlaska.
No, treba imati i na umu da su u trenutku plasmana kredita mnogi izgledali manje rizični jer je gospodarstvo bilo u boljoj situaciji, te da su ove godine, nakon sloma, postali nenaplativi. Stoga, nije isključeno da uz HPB gubitke krenu brojati i ostale banke, za koje se ne zna jesu li, primjerice, kredit Pevecu ocijenili rizičnim


http://www.vecernji.hr/vijesti/otkrice-revizije-hpb-moze-izgubiti-milijardu-kuna-clanak-61046